Da li ste se ikad zapitali gdje i kako spavaju ultra maratonski biciklisti kada voze svoje utrke ili avanturističke vožnje duge tisuću, dvije i više kilometara bez organizirane pratnje i potpore!?
Odgovor je „gdje god stignu“. Na klupama parkova, željezničkih i autobusnih postaja, na podu benzinskih stanica i čistih javnih toaleta, u predvorjima banaka gdje su bankomati (tamo je toplo!), u šatorima i bivak vrećama u žbunju pokraj prometnica…Da, kada se ima dovoljno novca i vremena, na čistim plahtama u hotelskim i motelskim sobama.
Start avanturističke vožnje Northcape4000 u Roveretu bio je zakazan za 20.srpnja, 2024. No, do starta je trebalo stići. Kako je Nortcape4000 vožnja biciklima u jednom smjeru (možda nekom novom prilikom i povratak bude biciklima☺), te ćemo se vraćati avionom, najbolja opcija dolaska u Rovereto iz Međimurja bila je kombinacija biciklima i vlakovima.
Talijanski Rovereto, gradić u regiji Trentino-Južni Tirol, u dolini rijeke Adige, okružen je Alpama sa svih strana. Krenuli smo iz Toplica Sv. Martin 16. srpnja iza 8 sati navečer kako bi stigli na posljednji vlak toga dana iz Maribora do Ljubljane. Na biciklima smo imali sve za što smo mislili da će nam trebati tijekom napredovanja na krajnji sjever Europe. Večer je bila topla, dali smo si dovoljno vremena da ne moramo voziti jako brzo kako bi stigli do mariborskog željezničkog kolodvora.
Svih 77 kilometara do Maribora smo prošli bez problema i ukrcali se u vlak za Ljubljanu.
U glavni grad susjedne republike stigli smo iza ponoći. Do vlaka za Trst smo imali nekoliko sati čekanja. Maknuli smo se s kolodvora u potrazi za nekim obrokom i mjestom za spavanje.
„Burek Olimpija“ nekoliko stotina metara od kolodvora radi 24 h dnevno i kod njih smo pojeli najbogatiji burek, ikad. Mesni nadjev bio je obilan, a vučenog tijesta upravo koliko treba biti da se burek ne raspadne.
Kao mjesto za drijemanje do polaska vlaka Ksenija je predložila nedaleki park Tivoli. Svaki je „okupirao“ svoju klupu. Bio je tô test privremenog beskućništva kojeg provodimo svake godine nekoliko puta tijekom naših biciklističkih avantura. 😉 Ksenija je nešto odspavala dok sam ja drijemao na jedno oko izigravajući stražara.
Jako rani vlak Ljubljana – Trst nije bio prazan. Ljeto je bilo u svom zamahu, turista je bilo na sve strane, pa je tako vlak bio prilično popunjen mladim svijetom iz raznih dijelova Europe. Komuniciralo se na francuskom, poljskom i slovenskom jeziku.
Kada smo stigli u Trst, imali smo oko sat vremena do polaska vlaka za Veronu, našu sljedeću stanicu. Izašli smo iz kolodvora, potražili bistro i priuštili si doručak uz poslovično dobar talijanski espresso.
Eh…, talijanske željeznice efektivnije su od hrvatskih no nisu besprijekorne. Prvo nismo mogli ući u prvu kompoziciju za Veronu jer biciklima je ulaz bio zabranjen. Druga kompozicija koja je stigla na peron je promijenila smjer pa smo se ukrcali tek u treću. Trajala je tâ igra više od tri sata.
OK, presjedanje u Veroni za Rovereto prošlo je kako valja tako da smo iza 18 sati stigli u Rovereto te se biciklima odvezli u tri kilometra udaljeno naselje Villa Lagarina gdje smo unajmili apartman za sljedeće tri noći.
U četvrtak, 18. srpnja sam poželio da biciklom obiđem cijelu obalu jezera Lago di Garda, udaljenog 24 km od Ville Lagarine. Bilo bi to nešto manje od 200 km bicikliranja no Ksenija me nagovorila da „smanjim doživljaje“ pa smo zajedno odradili svaki po 80+ km do Riva del Garda i Limone sul Garda, mjesta na obali jezera. Vrijeme je bilo lijepo, horizontalna vidljivost velika. Bilo je vruće no prihvatljivo za boraviti na otvorenom. Kretati se biciklima po biciklističkim stazama i cestama bilo je lako no prolaziti uskim uličicama Limone sul Garda manje zabavno zbog prenapučenosti turistima koji su bili u obilasku. Svi smo mi poželjeli popiti hladnu limunadu od svježe iscijeđenih plodova i lizati sladoled od limuna.
Zanimljiv je geografski detalj da površinu jezera Lago di Garda dijele tri regije, Veneto, Trentino i Lombardija.
U petak, 19. srpnja nisam mogao mirovati pa sam se za svoju dušu biciklom popeo na passo/prijevoj Bordala koji je na 1.250 m nad morem. Nedostajao mi je u mojoj kolekciji osvojenih prijevoja. 😉Popodne smo, kao i svi ostali sudionici, imali sastanak s organizatorima na kojem su oni još jednom predstavili opći plan putovanja i podijelili savjete o sigurnosti.
Kako smo se proveli od starta pa u sljedeća dva dana stigli u geografsko srce Bavarske u sljedećem nastavku…
Cheers!
Siniša
Ride Međimurje vas vodi na kratke rekreativne vožnje uz Muru i po vinorodnim bregima Gornjeg Međimurja. Naravno, kada se otkopamo iz snijega 😉