23. studenoga, 2025. U Međimurju pada prvi kasno jesenski snijeg. Nakon desetak blagih, globalnim zatopljenjem „lakih” zima, današnji snijeg i škura bura doimaju se kao izblijedjele uspomene iz prošlih vremena. Kao što biva u ovo doba godine, dani će se skraćivati do zimskog solsticija, a tada će, magijom zemljine rotacije i promjene nagiba prema Suncu, ponovo postajati sve duži i duži.
Naša, Sinišina i moja, prošlogodišnja biciklistička avantura odvela nas je u neka mjesta u Europi gdje sunce danas nije izašlo. Primjerice, Honningsvåg u Norveškoj. To je ribarsko i turističko mjesto na otoku Magerøya spojenog s kopnom tunelom koji se nalazi dvjesto metara ispod površine mora. Na istom otoku nalazi se čuveni Nordkapp, najsjevernija kopnena točka europskog kontinenta.
Otvorite li neku od aplikacija za vremensku prognozu na vašem računalu ili mobitelu, upišete Honningsvåg i pogledate detalje, zapazit ćete natpis „No sunrise today“. Prekjučer je bio posljednji dan u godini u Honningsvågu sa suncem iznad obzora. Dan je trajao jedan sat i dvije minute. A jučer sunce nije izašlo. Započelo je razdoblje polarne noći.
Lord Voldemort ima svog Harrya Pottera, Sauron, Froda Bagginsa, a polarna noć ima polarni dan.
I tô će vam biti priča o tome kako je Međimurka stigla na krajnji europski sjever, biciklom. Istina, krenula sam pripovijedati od dana šesnaestog no vratiti ću/ćemo se na dan -3. 😊kada je putovanje započelo.
4. kolovoza, 2024. Siniša i ja smo se oko podneva dokoturali u finski Rovaniemi, selo Djeda Mraza, ujedno posljednju kontrolnu točku na avanturi NorthCape4000 prije samog cilja. Iza nas je tada bilo otprilike 3.500 km provedenih na biciklima, započetih 15 dana prije u talijanskom Roveretu.
Dolazak u Rovaniemi postao je mala prekretnica na našem putovanju. Ušli smo u Arktički krug i do kraja avanture nećemo imati noći. Zamijetili smo već tijekom vožnje kroz sjever Švedske i sjeverozapad Finske da su dani ‘nenormalno’ dugi. Svijetla na biciklima naime nismo morali paliti sve do iza kasno 23h. Privid beskonačnog dana omogućit će nam više sati vožnje po dnevnom svijetlu i zbunjivati nas pri odluci da li da spavati ili ne. Slično sam mogla zaključit iz poruke našeg biciklističkog kolege Aresa koja je glasila: – Sada kad nema više noći, ne trebaš spavati! Gasaaa!
Uzrečica kaže, kad si u Rimu, čini to što čine Rimljani. Nakon što smo Siniša i ja obavili formalnosti potvrde dolaska na kontrolnu točku (jedino još randonneuri i ultra maratonci vole pečate), odlučila sam upoznati djeda Mraza. Zato se i stiže u Rovaniemi! Vilenjakinja me usmjerila prema kući u kojoj se nalazi njegov ured. Kad sam ušla, zaustavio me dugačak red posjetitelja sa svih strana svijeta. Stala sam u red i pomislila, “ovo će potrajati”.
Sjetila sam se Siniše, kojega sam ostavila vani u razgovoru sa Klausom iz Frankfurta, još jednim sudionikom avanturističke biciklističke vožnje NorthCape4000. „Prosjek pada!“, je česti Sinišin prigovor kojeg sam u tom trenutku čula u svojoj glavi. „Neka pada“, pomislila sam 😉 i pomaknula se za jedno mjesto naprijed u redu. Ne dolazi se svaki dan kod djeda Mraza, a pogotovo ne putujući biciklom kroz cijelu Europu.
Granica Arktičkog kruga nalazi se na 66 stupnjeva, 32 minute i 35 sekundi sjeverne geografske širine.
Organizator avanture NorthCape4000 podijelio je cijelu trasu u nekoliko etapa. Naše biciklističko putovanje ulazilo je u završnicu. Na samoj granici Arktičkog kruga, nakon audijencije kod Djeda Mraza, zajahala sam svog Pink Pantera i pokrenula posljednju navigacijsku datoteku na mom putnom računalu.
Svi biciklisti znaju taj osjećaj, još malo pa gotovo. Do cilja je bilo još samo 700 kilometara.
Until next time, keep riding!
Ksenija