Zajednički nastup Ksenije i mene na avanturističkoj vožnji Northcape4000 2024. godine nije bio moj prvi nastup na tom maratonu. Naime, 2021. vozio sam solo. Tada je od hrvatskih biciklista također uspješno nastupio najpoznatiji međimurski ultramaratonac, Roberto Setnik iz Donjeg Hrašćana. Prvog dana vozili smo zajedno, a kasnije smo se snalazili svaki za se.
Tadašnji zadani smjer prema krajnjem sjeveru Norveške vodio je iz Italije u Sloveniju, te kroz Mađarsku, Slovačku, Poljsku, pribaltičke republike i Finsku. Godinu dana kasnije, gradeći jedan svoj biciklistički projekt s puno kilometara koji je koristio neke smjerove tog putovanja, shvatio sam da su nas organizatori Northcape4000 navodili na manje korištene ceste kako bi što manje bili izloženi gustom prometu motornih vozila. Biciklističkih staza je bilo, osobito kroz Sloveniju i Mađarsku, no manje nego danas.
Za naš nastup 2024. Ksenija je napravila kvalitetan plan putovanja koji nam je bitno olakšao dnevni raspored. O tome ćemo pisati u jednom od nastavaka.
Nakon samog starta u Roveretu ušli smo na biciklističku stazu koja prati tok rijeke Adige i po njoj se skoro neprekidno vozili prvih 90 km(!). I u nastavku smo narednih 50 km(!) koristili biciklističku stazu koja prati alpsku rijeku Isarco/Eisack do talijanskog gradića Bressanone /Brixen.
Trebam li vam reći da smo blagodati sigurnih biciklističkih staza uživali sve do tirolskog prijevoja Brenner koji je granica između Italije i Austrije. Sve u svemu, u prvih 200 km smo vrlo malo ili gotovo ništa biciklima boravili na kolničkoj traci neke ceste.
Da, češkanju po glavi nikad kraja kada se shvati koliko su ostale države EU uložile u biciklističku infrastrukturu, zdravlje svojih građana, omogućile im da ne moraju koristiti automobile nego da imaju mogućnosti djelomično očuvati okoliš alternativnim načinima putovanja.
U Innsbruck smo stigli s prvim mrakom, i nakon „fast food“ večere nastavili voziti.
Prolazak po biciklističkim stazama Innsbrucka i dolinom rijeke Inn je bio lak. Malu promjenu smjera odradili smo prisilno jer nas je organizator obavijestio da je jedna prometnica zatvorena zbog radova i uputio nas alternativnim pravcem. To je bio jedan od ukupno dva promjena smjera koja su se dogodila tijekom cijelog puta. Obilasci su se događali zbog radova i zapravo je dokaz koliko su vremena i truda organizatori uložili u planiranje trase i u sprječavanju zbrka koje su se mogle dogoditi zbog nenajavljenih izmjena na trasi.
Od rijeke Inn odvojili smo se nedaleko austrijskog gradića Telfs zahtjevnim usponom na Alpe po Möserer i Buchener Landersstraße. Kseniji je bilo dosta za taj dan, uspon joj nije „legao“ pa smo vrlo brzo po dolasku na najvišu točku potražili mjesto u šumi i zavukli se u bivak i vreće za spavanje.
Spavanje je bilo nekvalitetno. Podloga grbava od granja, a noćna rosa obilna. Temperatura je bila 9 °C ili manje. Ostali smo u tom neudobnom položaju cca tri i pol sata te sa prvom zorom spakirali stvari i nastavili vožnju.
To je bila jedina noć tijekom cijelog putovanja na Nordkapp koju smo dijelom prespavali pod vedrim nebom i jedna od dviju noći koju smo proveli na cesti.
Po svitanju uživali smo u alpskim vrhovima obasjanim suncem koji su ostali iza nâs i biciklima klizili po dolini rijeke Isar koja će nas dovesti do prve kontrolne točke (Gate 1) u Münchenu. Do njega je bilo još 110 km, bila je nedjelja kada trgovine u Njemačkoj ne rade, a ponuda ikakvih lokala u na pola pustim alpskim dolinama je slaba.
Stoga smo potražili mogućnost plaćanja doručka u nekom od usputnih hotela. U prvom na kojega smo naišli doručak još nisu posluživali. U drugom, Outdoorhotel Jäger von Fall, „pala mi je sjekira u med“. Na „švedskom“ stolu pečenih jaja, lososa i sireva je bilo kol’ko mogu pojesti, kave i voćnih sokova kol’ko mogu popiti.
Na prilaznom smjeru u München iznenadio me veliki broj ljudi koju su u vruće nedjeljno jutro potražili osvježenje na plažama i kupalištima uz rijeku Isar. Velik broj dolazio ih je putujući na biciklima iz dijelova bliže centru. Susreli smo više obitelji s malom djecom, svatko od njih gazio je pedale na svom biciklu. Petogodišnjaci su se držali svoje desne strane staze i tako odagnali moje strepnje da bi netko od njih mogao završiti pod našim kotačima. Prometnu kulturu naučili su od malih nogu.
Nakon odrađivanja formalnosti pri kontrolnoj točci na münchenskom Marienplatzu i odličnog brzog ručka u hladu, dok je temperatura na suncu bila preko 36 °C, nastavili smo na sjever. I dalje smo bili uz rijeku Isar samo što izrazito visokih planina više nije bilo oko nâs. Vrlo brzo smo gradske ulice i biciklističke staze zamijenili lokalnim cestama koje su prelazile s jednog brežuljka na drugi. Rad poljoprivrednika je bio očit jer smo klizili među plantažama hmelja, jabuka i krušaka, polja ječma i kukuruza te ponekog vinograda.
Prije odlaska iz Münchena, rezervirali smo sobu u hotelu u gradiću Abensberg. Tamo smo stigli nešto prije 20h i prije spavanja počastili se kvalitetnom večerom. U hotel je stiglo i nekoliko ostalih sudionika biciklističke avanture sa sličnim tempom vožnje koji smo si zadali Ksenija i ja, a s kojima ćemo narednih dana i tjedana često dijeliti cestu i bolje se upoznati.
Nakon večere, povukli smo se u sobu, pripremili sve potrebno za sljedeći dan i krenuli na spavanje. Odradili smo planirano. Prevalili smo više od 500 km u prva dva dana vožnje, a da se nismo bitno umorili. Kronični umor će se pojaviti tek u Švedskoj i biti će nam više mentalni problem nego fizički.
U sljedećem nastavku o odlasku iz Bavarske i dolasku u Karlovarský kraj, Češka.
Cheers!
Siniša
Ride Međimurje vas vodi na kratke rekreativne vožnje uz Muru i po vinorodnim bregima Gornjeg Međimurja. Naravno, kada se otkopamo iz snijega. 😉